kOsT

Ponekad se osjećam nelagodno bez vidljivog razloga. Međutim, više ne mislim da sa mnom nešto nije u redu.

U mojim tinejdžerskim godinama, počevši od trinaeste godine, prisustvovao sam mnogim obiteljskim večerama i pritom se pokušavao pretvarati da se osjećam odlično. Nije da sam se osjećao nesretno sa svojom obitelji, uopće ne. No tijekom svih ovih godina užasno me tištio osjećaj da se na obiteljskim okupljanjima ne mogu ponašati onom lakoćom s kojom se ponašam u društvu svojih prijatelja. Taj je osjećaj karakterizirala slabost u želucu, nelagoda i snažna želja za bijegom od ljudi i povratkom kući. Nije to bio baš očaj, već prije osjećaj neadekvatnosti koji dolazi nakon loše izvedbe ili ukora od strane šefa.

Osjećati se nesretnim je normalno
Gledajući unatrag, ne mogu vjerovati da sam se ikada ovako osjećao. Svaki put sam mislila samo da ako se ne osjećam dobro, onda trebam shvatiti razlog svoje depresije (kasno sam legla i nisam se naspavala ili nešto slično).

U sebi sam to najčešće objašnjavao svojom nesposobnošću u usporedbi s odraslima – nešto nisam napravio dovoljno dobro, nisam bio dovoljno organiziran, nisam još napravio ništa važno. Kad je najgore bilo iza mene, pokušao sam shvatiti problem i kako ga mogu riješiti. Često bih napravio popis novih zadataka ili ciljeva za sebe za koje sam mislio da će mi pomoći da steknem povjerenje u sebe. Napravio sam stotine takvih popisa.

emam kliničku depresiju. Obavio sam pretrage i nisam našao nikakve bitne simptome. Isto je vrijedilo za bipolarni poremećaj i sve druge oblike neuropsihijatrijskih stanja.

Općenito, ja sam sretna osoba. Osjećam da mi je život prekrasan. Većinu vremena osjećam se bolje od “izvrsno” – iskreno uživam u svijetu.

Ali čak i sada, ponekad se osjećam nelagodno bez vidljivog razloga. Međutim, više ne mislim da sa mnom nešto nije u redu. Ovaj osjećaj nije nužno povezan s mentalnom bolešću, lošim životnim odabirom ili nedovoljnim unosom tekućine.

Odrastao sam u uvjerenju da ako se osoba osjeća loše, za to mora postojati objašnjenje. Nešto se moralo dogoditi. Gledali ste strašni film. Netko te povrijedio. Nisi nešto napravio. Ne brineš se dobro za sebe. Mislio sam da bi se ljudi općenito uvijek trebali osjećati sjajno i samo neka vrsta tuge, kratkoročna ili dugotrajna, može objasniti zašto se netko osjeća loše.

Ali znamo da ljudska raspoloženja mogu varirati bez obzira na okolnosti . Svi smo to doživjeli: život se može činiti vedar ujutro i tmuran navečer istog dana, čak i ako se ništa značajno nije dogodilo. Neki od nas doživljavaju ove fluktuacije češće od drugih, i mislim da to često objašnjava zbrku u ovom pitanju.

Posljednjih sam godina konačno postao otvoreniji po tom pitanju s nekim prijateljima i obitelji i čini mi se da postoji vrlo širok raspon onoga što se smatra normalnim . Kad sam s tim ljudima podijelio svoje dugogodišnje iskustvo tihog umiranja na obiteljskim večerama ili na sastancima odjela, neki su rekli da imaju istu stvar, samo mnogo goru, dok drugi nisu imali pojma o čemu govorim.

Vjerojatno znate kojoj skupini pripadate. Teško je znati što se smatra “normalnim” jer većina ljudi ne želi razgovarati niti slušati o tome. Nisam psiholog, pa nemojte moje mišljenje shvatiti kao znanstvenu tvrdnju, ali sada sam siguran da se i optimisti u životu ponekad mogu osjećati jako loše bez razloga.

Međutim, stalno mislimo da za to uvijek postoji razlog, tako da to grudva snijega može biti razorno.

Moje promjene raspoloženja vjerojatno su bile sasvim prirodne, ali su se vukle nekoliko dana jer sam mislila da je nenormalno osjećati se loše, a ne mogu objasniti zašto.

Kada vjerujete da vaše loše raspoloženje nužno znači da nešto nije u redu s vama ili sa svijetom oko vas, osjećate da morate ispraviti ili jedno od dvoje, ili oboje. Ali ti ne znaš kako to učiniti, i zbog toga ti je još gore.

Kad počnete tražiti nedostatke u svijetu oko sebe ili u sebi, uvijek nađete puno toga da nahranite svoje beskrajne misli. Međutim, sva ova razmatranja u 100% slučajeva vode do istog popisa:

– Ne učim dovoljno
– Ne mogu promijeniti neke vitalne stvari
– Svijet je prosječan i opasan
– Nešto nije u redu s mojim mozgom

Ali cijeli ovaj popis objašnjenja za loše raspoloženje apsolutno je nepotreban ako nitko (uključujući i vas) ne zahtijeva nikakvo objašnjenje.

Nije da raspoloženja i mentalna stanja nemaju uzroke. Iza svakog osjećaja i senzacije vjerojatno stoje neki genetski, neurokemijski i situacijski čimbenici. Ali ti skriveni mehanizmi ne pružaju uvijek jasno, izražajno objašnjenje lošeg raspoloženja. Međutim, drugi čekaju objašnjenje. Ako vas netko pita kako ste, a vi kažete “Nije sjajno”, pitat će vas zašto. A odgovor morate tražiti, htjeli vi to ili ne.

Ali možete samo reći da ste dobro i znate da neće biti daljnjih ispitivanja – jer svi misle da je to prirodno.

Ponekad postoje sasvim razumljivi razlozi za loše raspoloženje, a onda se možete boriti protiv njih. Postoje i ozbiljna stanja koja uzrokuju poremećaje raspoloženja i zahtijevaju liječenje.

Ali svi smo mi podložni cijelom rasponu ljudskih emocija, a to samo po sebi nije problem koji treba ispravljati. Pogledajte koliko se puta dnevno susrećete s raznim službenicima, blagajnicama, kolegama i prijateljima koji se u ovom trenutku svim silama trude pokazati da je s njima sve u redu.

Sada mnogo rjeđe padam u depresiju, zahvaljujući dva boga: meditaciji i prijateljima s kojima mogu podijeliti svoje loše raspoloženje. Međutim, većina ljudi radije ne govori o neugodnim stvarima i ne mogu a da se ne zapitam zašto misle da im treba razlog da se osjećaju loše.

Sada svoje raspoloženje tretiram kao vrijeme. Dnevne promjene emocija nastaju na isti način kao i kiša, negdje iz svemira. Svi smo se odavno prilagodili klimi koja nas okružuje, njenim specifičnim normama i ekstremima. Neki od nas žive na jugu, a neki na sjeveru. Svako podneblje ima svoje prednosti i nedostatke, ali niti jedno nije “pogrešno”. Više ne vjerujemo da nam kiše šalju bogovi kao kaznu. I ne dižemo šakom u nebo u znak protesta.

Prihvaćamo klimatske uvjete onakvima kakvi jesu i sami se prilagođavamo. Obucite pulover, odgodite zabavu, pogledajte film. Osjećati se nesretnim je normalno.

Tehnika disanja “podijeljenih izdisaja” pomaže u brzom opuštanju i smirivanju tijekom napadaja panike.

Kada se pojavi stvarna prijetnja, u tijelu se aktiviraju određeni biološki procesi koji se temelje na želji za preživljavanjem i obranom. Tijelo mobilizira sve svoje snage, ubrzava se rad srca i povećava potreba za kisikom, pa disanje postaje učestalo.

Što učiniti s napadom panike?
Kod napadaja panike događa se i obrnuti proces – prečesto plitko disanje može izazvati napad panike. Vrlo je važno kontrolirati svoje disanje i vratiti ga u uobičajeni, smireni ritam.

Porcijsko disanje

Duboko udahnite i odmah ga ispustite kroz usta, kroz usne, presavijene u cijev.
Ispuštajte zrak u malim obrocima kroz usta. Usne trebaju biti čvrsto zatvorene. Izdahnite zrak s malim naporom, trebao bi izaći pod pritiskom.
Prvi udisaj trebao bi biti najduži.
Nakon svake serije udisaja napravite kratku pauzu od 5-10 sekundi.
Ponavljajte ciklus dok se disanje ne vrati u normalu i dok se ne osjećate bolje.

Umjetno zijevanje

pokušajte otvoriti usta što je moguće šire kako biste osjetili napetost u čeljusti;
polako glatko udahnite;
zadržite dah 2 sekunde i zatim polako izdahnite.
Ponavljajte vježbu dok se vaše stanje ne vrati u normalu.

U početku ćete možda imati poteškoća s tehnikom disanja. Paradoksalni učinak plitkog disanja temelji se na činjenici da što češće čovjek diše, to mu se više čini da nema dovoljno zraka. Pokušajte se ne prepustiti nagonu da udahnete što više kisika i kontrolirajte se, podsjetite da disanje treba biti mirno.

Naravno, tehnike disanja neće moći u potpunosti riješiti problem s napadima panike, ali će pomoći spriječiti razvoj napada ili vam omogućiti da brzo zaustavite jedan slučaj. Pokušajte djelovati svjesno i odaberite tehnike ili njihove kombinacije koje će vam pomoći.

Pronaći partnera je nešto što nije tako jednostavno. Sve ovisi o mogućnostima svake od osoba. Kako tražiti stan, na primjer, potrebno je znati tražiti, na kojim stranicama, u kojim agencijama za nekretnine itd.

U slučaju para, važno je biti jasno gdje tražiti. Internetske stranice postale su jedna od najboljih opcija posljednjih godina svoje popularnosti. Ljudi poput vas i mene koji ne pronalaze ljubav svog života, na stranicama za online upoznavanje pronalaze mnoge opcije koje ne mogu ili ne namjeravaju tražiti u svakodnevnom životu.

Glavna prednost ovih stranica je u tome što vam omogućuju da iza sebe ostavite mnoge predrasude koje nosimo kada nekoga upoznamo licem u lice. Nemate ništa protiv reći što mislite ili suočiti se s nekim koga volite jer znate da ništa ne gubite ako to učinite, možete samo pobijediti.

Stranice su također podijeljene u među grupe, odnosno ako ste bilo koje vjere ili etničkog porijekla, nacionalnosti, hobiji, preferencija spolova itd. Ako tražite nekoga tko je poput vas, možete ga pronaći na internetskim stranicama.

Još jedna prednost pronalaska partnera na mreži je ta što to možete učiniti u bilo koje doba dana, s bilo kojeg računala koje želite. Ako ne možete spavati, a nemate što raditi, znate da s druge strane monitora postoji netko tko je poput vas. Može biti u vašem gradu ili bilo gdje drugdje u svijetu. To je također vrlo obećavajući način da otvorite svoj um i upoznate druge kulture izvan vaše vlastite.

Čuo sam mnogo priča o prijateljskim parovima koji su se upoznali na internetu na web stranicama. Neki žive zajedno, neki su u braku i jako sretni, nekima naravno nije išlo ali su pokušali.
Pogotovo za one koji rade do kasno i nemaju vremena za izlaske u barove, a znate da je netko tko to radi online idealan. (Pogotovo znajući da u barovima većina ljudi traži kratke veze samo za jednu noć, i ne više od toga.)

Još jedna prednost ovih stranica je što većina upisanih zaista traži partnera, a ne samo noć zabave. Neki samo traže zabavu, ali će u istoj rubrici pronaći i druge regrute, a da ne razočaraju one koji traže partnera. Sve je vrlo organizirano i lako izvodljivo.

Ovaj sustav je već velika promjena za one starije od 40 godina, koji su navikli na drugu vrstu interakcije kako bi pronašli partnera. No, nema sumnje da Internet mnogima ovaj proces čini mnogo lakšim i mogućim. Probajte i vidite!

Suze su normalna reakcija djeteta na razne čimbenike. Dijete ima puno pravo na ovaj način izraziti svoju tjeskobu, bol, frustraciju, tugu, umor, ogorčenost. Ovo je važan psihološki i emocionalni način da djetetu bide lakše, tako da bez brige možete i čak trebate pustiti bebu da plače.

Odraslima je važno da im je dijete uvijek veselo i da ne plače. Pogotovo ako se običan jecaj pretvori u histeričan plač sa puno suza. Odmah napominjemo da je gotovo nemoguće zaustaviti pravu histeriju koja je započela, ali svaki roditelj može spriječiti početak točke koja nema povratka.

Evo koji su to vrlo jednostavni načini da umirite svoje dijete u nastavku. Da biste radikalno preokrenuli situaciju i spriječili pojavu bijesa, možete upotrijebiti jednu od učinkovitih metoda koje donosimo u nastavku ovog teksta.

Podsjeti bebu na nešto drugo. Tako se pažnja uplakanog djeteta prebacuje na nešto drugo. Ne oduzimate priliku da plačete, već samo tražite da malo pričeka, kako na primjer: moraš prestat plakat kako ne bi prestrašili njenu omiljenu igračku. Velika većina djece pristaje s plačem i suze same prestaju teći.

Probajte s trikom da osvijestite plakanje. Na primjer, zamolite dijete da plače malo tiše da ne probudi brata, sestru, tatu, psa, papagaja… Ako vas dijete čuje, tada će se plakanje pretvoriti u vokalne vježbe ili čak postati zabavna igra.

Smijeh je isto emocionalno stanje kao i suze. Kod djece od 2-3 godine mogu se odmah zamijeniti. Iskoristite to kada se sprema izljev bijesa, nasmijte ih tako što ćete im reći nešto smiješno ili ih samo poškakljati.

Reagirajte na nezadovoljno ili hirovito lice. Fraze poput “oh, kako je ovo ružno”, “gdje je nestala moja ljepota” mogu umiriti dijete. Ali kada koristite smisao za humor, važno je to učiniti taktično i vrlo osjetljivo na emocionalno stanje djeteta. Morate uvjeriti, a ne uvrijediti.

Pronađite tablete za loše raspoloženje. To mogu biti mali omiljeni slatkiši, na primjer, bomboni, male čokoladice. Ali zapamtite, treba ih davati samo u posebnim slučajevima. A prije toga ako takav lijek ne pomogne, onda ga više nećete nuditi. Ova metoda omogućuje starijoj djeci da nauče kontrolirati vlastite emocije.

Vrlo često su mamin ili tatin zagrljaj, poljubac, riječi o tome kako ga volite dovoljni da umire dijete. Ništa ne može tako pouzdano i brzo osušiti oči od gorkih suza kao dobro srce i topao pogled djetetu najdražih ljudi.

I zapamtite, djeca rastu, mijenjaju se i sazrijevaju. A o vama, roditeljima, ovisi kakva će to osoba biti. Često suze nisu hirovi, već želja da se čuje, razumije i voli. Ne uskraćujte svojim mališanima toplinu i priliku da bolje rastu. Ponekad zajedno odite na web stranice s dječjom opremom i igrama pa izaberite nešto zgodno.